Nogomet i EFT

Svjetsko prvenstvo je pred nama i zato ne bi bilo zgorega da zaljubljenici nogometa nauče osnove tapkanja. Sigurno bi se popilo manje piva a s druge strane to bi bila odlična prilika za razriješiti hrpu vlastitih blokiranih emocija i negativnih uvjerenja.

Zašto ovo pišem? Jer sam nedavno imao intenzivno iskustvo uz nogomet.

Radilo se o finalu lige prvaka – Real Madrid protiv Liverpoola.

Uglavnom, kapetan Reala ozlijedio je suparničkog najboljeg igrača Salaha i to je u meni izazvalo navalu bijesa. Dok sam gledao u četvrtastu napravu koja prenosi utakmicu čudio sam se koliko sam emocionalno ušao u utakmicu i koliko je njegov nesportski potez potakao  na vulkan emocija. Bio sam i ljut i bijesan, s teškim mislima prepunim negativnosti i nasilja naspram Ramosa – kapetana Reala jer mi se činilo kako je jako inteligentno  ali i bezobrazno, huljski, ne fair play, pi.ka mu materina… srušio i na kraju ozlijedio plemenitog igrača Salaha.

Nakon što je Salah u suzama napustio utakmicu, Ramos je nakon par minuta odglumio teatralno pad, udario golmana… uglavnom bez i jedne sankcije, da bi na kraju po treći put za redom podignuo pehar lige prvaka.

Ajme- meni i mojem bijesu.

Već za vrijeme utakmice stiskao sam određene akupunkturne točke na ruci ali uzalud. Cijelu večer sam bio pod dojmom utakmice a u krevetu sam shvatio kako nema šanse da zaspim ako se ne pozabavim s emocijama.

I tako sam krenuo, ležeći, lagano lupkati po karate točci i raditi EFT….

„Iako sam ljut na Ramosa i ubio bih ga, mrzim ga i majku mu njegovu, grrr, ja volim i prihvaćam sebe….“

I tako tri puta pa sam nastavio lupati po ostalim točkama izgovarajući što mi je bilo na pameti.

Početna ljutnja, koja je od 1 do 10 iznosila 100 nakon par krugova se smanjila.

Ali onda sam zaronio malo dalje i pitao se za pravi razlog mog bijesa/ljutnje, gdje je Ramosov nesportski potez bio samo poticaj da bijes ispliva na površinu. Pojavile su se par stvari, kojih se više niti ne sjećam ali znam da sam ih uspješno otapkao. Sada s mirnom savješću gledam na nesportski događaj i cijelu utakmicu.

Ramosov potez ne pozdravljam, po meni nije bio fer, ali za tu situaciju više nisam niti malo emocionalno uvučen. Još jednom sam se uvjerio kako događaji mogu biti okidači za neke prije davno neprocesuirane stvari. Na njih možemo biti bjesni i ljuti, ili im se zahvaliti što nam pružaju priliku da očistimo dio sebe i nastavimo dalje koračati kroz život olakšani za još jedan događaj.

Bogme, ovo me možda i ponuka na pisanje EFT za prvu pomoć – osnovni priručnik za preživljavanje, o čemu sam razmišljao zadnjih par godina, jer može biti od velike pomoći dok se nervozno vrzmamo oko malih ekrana i uglavnom u sebe ubacujemo hranu i piće bez neke prevelike dobrobiti za naše tijelo (privremeno zadovoljstvo se ne računa).